Zaljubila sam se.

SOUNDTRACK: Röyksopp
(da, Röyksopp, a ne Röyskopp kak je rekla ona tuka što vodi Exkluziv)


Šteta što se nije stiglo na Harteru.

Hm... znate ono kad kažu da pazite što želite jer vam se to može i ostvariti?
I znate kak sam u prošlom postu napisala kak bih rado popila koji pelin?

E, pa ostvarilo se.

Uglavnom, desilo se to da sam završila na rođendanu od jednog frenda i začudo bilo je pelina i ja navalila i...
Pa, recimo da sam danas sretna što sam izgubila samo sunčane naočale, a ne novčanik.

O krvagu, izgubila sam sunčane naočale.
Nisu bile skupe pa mi nije toliko žao... al ipak malo je.
I kako da ja sad sebi kupi Ray Ban. Te ću izgubit čim ih kupim.

Sad nemam naočale. Sad će mi se oči spržit.
Treba dragog nagovorit da kupi nove, da, da...

Znate što je još novo?
Napokon sam pogledala novi Star Trek.

Film je odličan. O-DLI-ČAN!!
Uopće nisam mislila da će mi bit tako kul. A tek frajeri...
Svakako pogledati, makar i niste obožavatelj, jer čim vidite frajere bit će vam svejedno.


Sylar much?

Iako sam, kad sam saznala da moj najdraži televizijski negativac glumi Mr Spocka željno iščekivala da vidim kako to izgleda (OVAKO!), kad sam ugledala Keptna Krka jednostavno ostala bez daha.

Malo mi dođe žao što ga u filmu cijelo vrijeme mlate. Mislim, da je glumio William Shatner, rekla bih 'Samo ga mlati!', ali novi Keptn Krk... oh! Mnogo sexy.

Chekov je također odličan... malo ide na živce s naglaskom, al u isto vrijeme je simpa. Nije toliki komad kao i ostali, ali eto...

Uglavnom, mlade dame, prepoznajete li ovog gospodina?
Ne?
Duga plava perika, brada, na konju...? Rohirrim, Gospodar Prstenova?

Da da, to je Eomer.
Još ja gledam film i vidim da mi je lik odnekud poznat al ne bi se sjetila koji je ni da hoću... =)
Jao, koji komad... zbog njega ću još jednom odgledat film.

I Eric Banana se pojavio u filmu, iako mi je trebalo neko vrijeme da ga prepoznam.

Uglavnom, film je must see. =)

I can't hold on.

SOUNTRACK: The Killers - A Dustland Fairytale


(najbolji njihov spot dosada. što kažete, ha?)


Želim slušati nešto što će me nostalgično vratiti u neka stara, bolja vremena.
Nema toga. Svaka pjesma koju slušam ima svoju skrivenu poruku koja me podsjeća na teško razdoblje.

Pa zbilja. Ne sjećam se ničega što je bilo prije 2005.
Glupa 2005.

Tako da sam zapela na A Dustland Fairytale.

Neću vas davit svojim (ne)uspjesima što se tiče učenja za prijemni. Muka mi je od tog.

Zapravo ne znam što bih vam govorila. U tako sam neko raspoloženju u kojem zbilja nisam za ništa.

Ne znam.
Nekako se nadate da će jednom sve stvari sjest na svoje mjesto i moći ćete odmoriti, ispružiti noge, protegnuti ruke, osmjehnuti se od uha do uha i popiti gutljaj najbolje kave u životu.
Možda. U nekom drugom svijetu. U ovom toga nema.

Eto vidiš.

Stvarno mi se ništa ne da.
Evo recimo, trenutno su okolnosti malo čudnije i u njima ja ne spavam u svojoj sobi, nisam u svojem krevetu i odmah panika. Kud inače slabo spavam, sad spavam gotovo nikako. A snovi su mi luđi nego ikad.
I sad me to sve dovodi u Zg i u studentski dom u kojem ću bit (ako Bog da). E sad, tko zna koga ću imat za cimera. Mislim, nije mi to toliko važno osim činjenice da ja ne znam spavat s drugim ljudima u sobi.
Ja već godinama spavam sama i uvijek mi je muka kad moram spavat uz nekog drugog.
Ja sam jako grozan spavač. Nisam osoba s kojom bi drugi ljudi željeli spavat u istoj sobi.

I tako, umorna sam... kave pijem više nego ikad u životu.
Dragi kaže da ne mogu spavat od kave, ali ja problema sa spavanjem imam još od osnovne škole, kada mi nije palo ni na pamet pit kavu.
Ma što on zna, on ionako ne pije kavu.

Stvarno mi nekad ide na živce. Ja kažem da volim kavu, on kaže fuj. Ja kažem da volim burek, on kaže fuj. Kupim si nove prekrasne hlače, on kaže da su ružne.
Pa mislim, ne sviđa se ni meni njegov lifestyle nešto posebno, ali što me briga, ak je njemu to dobro, onda ok.
Možda me samo i zajebava. Ali čini to na malo čudan način.

Meni nikad neće bit jasno kako nas dvoje funkcioniramo.

Znate što? Mislim da su 00te najgore desetljeće u ljudskoj povijesti.
Živjele 80te!

Jooooj, znate što bi mi sad stvarno odgovaralo?
Nešto žestoko.
Nije da bi ono malo pelina riješilo sve moje životne probleme, ali mislim da bi mi jako pasalo.
Kažem pelin jer je to valjda jedino žestoko piće koje još mogu smislit.
I dalmatino, al meni je dalmatino ko neki sok.

Hello! My name is Morwenna. I am an alcoholic. =)

Tko ne bi bio alkoholičar s ovakvim životom.

Oh, how life can quickly change
You can't predict the rain
Or second guess the stars...
(Živio Mr H!)

I da ne duljim, jer pričam nebuloze, napustit ću vas.
Mislim, za sada. Ne za stalno.
Nadam se.

God can be so hilarious...

SOUNDTRACK: Regina Spektor - Laughing With


Čekajte samo malo da prebrojim... nije me bilo... koliko ono? 3 mjeseca.
Tri duga mjeseca.

Ne očekujem da sam ja nedostajala ikome. Ali meni je ovo nedostajalo.
I sa ovim čudesnim comebackom, trebalo bi izmijenit neke stvari, budući da se toliko toga promijenilo.
Ali... sve na ovom blogu sam ja. Sebe ne bih voljela mijenjati. Barem ne sada.

Nisam trebala napraviti ovako dugu pauzu. Sad imam 3 mjeseca svojeg života koje nemam zabilježene i na koje se ne mogu vratit kad me bude zanimalo što sam radila u tom razdoblju.
Osim što dosta stvari ima na facebooku. Jebo fejs.

Ma daj, pa kao da sam tek trepnula. Tri mjeseca ne mogu bit dugo razdoblje?
Što se moglo dogoditi u tri mjeseca?

Osim činjenice da po prvi puta u svom životu nemam sigurnost daljnjeg školovanja. Rekao bi čovjek da mu život bez škole ne bi teško pao... ali ja sam prestravljena!
Sva sam izvan sebe.

Kako će bit divan onaj vrući srpanjski dan kada na inernetu pročitam da moje ime nije prešlo razredbeni prag. Stvarno, jedva čekam!

I znate što?
Kad vam kažu da ćete kad završite srednju školu svi htjet ić natrag i da će vam neodostajat... a ja sam im rekla da se to neće nikako dogodit. I pogodite što. Nije se dogodilo.
Apsolutno mi ne nedostaje. Išta od tog.
Osim možda profesora iz povijesti.

Nekako mi je drago što se ne moram budit u 7 sati sa grčom u želucu jer moram ić gledat sva ona lica koja su me u zadnje 4 godine, maltretirala, odbacivala, žicala zadaće (koje sam ove godine, čudom nekim, i pisala!), prepisivala od mene na testu, tretirala kao zadnje smeće, prijetila smrću...
Ma krasota! Ne kažem da je stalno bilo tako grozno, ali kad je jedina osoba koja zbilja cijeni vaš rekordni uspjeh profesor iz povijesti (koji je btw, pod utjecajem alkohola) morate se zbilja zamislit kakva je to škola bila.
O Kriste, ako ikada nekojom nesrećom završim kao profesor, ta škola je zadnja na kojoj ću htjet radit.

Mislim, u srednju školu sam pošla pod zbilja nesretnim okolnostima koje, ruku na srce, nitko koga znam ne bi mogao razumjeti. Valjda mi je zato bilo toliko teško. Ne znam.
Samo znam da je drugi razred bio najbolji što se tiče izlazaka.

A sada... sada sam po cijeli dan kotkuće, padam u nesvjest čim otvorim zbirku ''Klasifikacijski ispiti na tehničkim fakultetima'' cijenjenog gospodina Matka Fizića.
A i tko zna što me čeka. Školarina od 1500€.
Ni uz najbolju volju ne bih htjela nekome plaćat toliko da me nauči nešto o fizici.
Pa toliko ni lekcija kod Stephena Hawkinga ne bi koštala. (iako znam kakve sam sreće, kad bih uplatila lekciju od gosp. Hawkinga, dotičnog bi njegova bolest konačno svladala... nije da želim da se to desi, ipak sam pisala o njemu kao o jednoj nautjecajnijih osoba na svijetu... na što su svi reagirali - tko?!)

I tako, preznojavam se i kad mi je zima, iščekujući taj prijemni. Koji neću proć, naravno.

Znam da bih trebala imat malo vjere u sebe, ali ne ide to meni.
Štogod ja napravim, makar to bilo i krivo, posumnjat ću u sebe.
Eto što osuđujuća okolina napravi od jadnog mladog života.

Ah, ionako ćemo svi umrijet 2012. =)

Mrzim snijeg, mrzim led, mrzim hladnoću. Želim proljeće!

SOUNTRACK: The Killers (u ovo divno sunčano subotnje jutro...)


Ako netko nekim slučajem nije vidio spot za Spaceman (od Killersa, naravno), sada ima priliku:



Samo jedno ću reći...
BRANDON JE CAR!

Kad smo već kod spacemana i aliena općenito, neki dan me zaprepastilo kada nam je profesorica iz fizike počela entuzijastično pričati o izvanzemaljcima iz Rockwella. Da da! Naime, u SAD-u se srušio svemirski brod načinjen od nepoznatog materijala sa tri ''bića''. Jedan je stradao odmah pri padu, a druga dva su još živjela. Ta dvojica su tokom idućih desetak godina bila podvrgnuta mučenjima, jer su ljudi bili toliko ''inteligentni'' da probaju komunicirat s njima. Njih dvojica su komunicirali telepatijom i nisu se razumjeli sa zemaljskim ljudima, te kaže profka, da su naši ipak trebali dat njima šansu da im probaju nešto reći.

Priča ide dalje - pola razreda je povjerovalo u ove gluposti, a ja i frend se smijemo i potpirujemo profesoricu da nam i dalje priča o tome. Profka spomene ono od nekih dan kad su ljudi vidjeli da nešto leti nad Teksasom, a ja dajem opasku da se mi tih izvanzemaljaca uopće ne trebamo bojat jer uvijek dolaze Amerikancima. Profka kima glavom, još entuzijastičnije: ''Daaa, daaa, oni vam traže gdje je prazan prostor!''
Ja dižem obrvu i spominjem Rusiju, na što profesorica energično odmahuje glavom govoreći kako oni neće u Rusiju jer Rusi u Sibiru drže zalihu nuklearnog oružja pa se boje. Na to ja spomenem Tungusku eksploziju, na što profesorica odgovara da su to također bila bića iz svemira te da su ih Rusi oborili nuklearnim oružjem. Ja nastavljam dalje, govoreći kako to nije moguće, jer se Tunguska eksplozija dogodila 1908. godine kada nuklearno oružje još nije bilo razvijeno. Profka odmahuje glavom, vičući (jer je zvonilo i nastao opći metež u učionici) kako je Crvena Armija imala nuklearno oružje puno prije Drugog svjetskog rata!

Nažalost, nisam joj stigla reći da je Crvena Armija osnovana tek u Lenjinovo vrijeme, znači 1918. godine, čak 10 godina nakon Tunguske eksplozije, a nuklearno oružje je razvijeno tek 1930ih godina.

Baš šteta, jer dosad mi se činila veoma pametnom ženom, činila mi se osobom koja ne bi povjerovala u jednu od (meni osobno) najglupljih teorija zavjere.
Također, vanzemaljci se nisu srušili u Rockwellu, već u Roswellu, dogodilo se to 1947. godine (ukoliko se doista dogodilo).
I samo još nešto da pripomenem, ako su ti vanzemaljci tako razvijeni da mogu detektirati nuklearno oružje, tako su mogli detektirati i nuklearno zračenje od detonacija fisijskih (ili atomskih, što je zapravo netočan, ali u narodu ustaljen naziv) bombi u New Mexicu i otići fino u Kanadu, gdje imaju praznog prostora koliko im srce želi, a nuklearnog oružja nema. Također, Roswell se nalazi baš u tom New Mexicu. Lista nuklearnih reaktora u SAD-u je poprilično duga današnjih dana, tako da profesoricin izgovor da vanzemaljci ne idu u Rusiju zbog nuklearnog oružja pada u vodu, jer svaki nuklearni reaktor je potencijalna atomska bomba ukoliko se ne kontroliraju uvjeti (npr. Černobil 1986. godine), a vanzemaljci i dalje posjećuju Amerikance.

Uglavnom više o vanzemaljcima iz Roswella možete pročitati na wikipediji, ukoliko vas baš zanima:
http://en.wikipedia.org/wiki/Roswell_UFO_Incident
(btw, nema slika onih ružnih vanzemaljaca, tako da možete pogledati. Ja mrzim te vanzemaljce, bojim ih se nenormalno - glupi Mel Gibson i njegovi Misteriozni znakovi!
Također, ja taj članak nisam pročitala, jer me zbilja ne zanima je li to istina ili ne, i sav popratni cirkus oko toga. Na vama je hoćete li vjerovati u to ili ne.)

Mogla bih ja još o tome, ali nekako mi se ne da. Vanzemaljci mi nisu baš najdraža tema, a o nuklearnom oružju bih se mogla stvarno raspisati.

Ali pitam vas, što vi mislite o tome? Gledajte na to s bilo koje strane hoćete (znanstvene, laičke, SETI-jevske...).

Podzrav!

Baš kad se poveseliš da snijega više neće bit, on opet padne!

SOUNDTRACK: Joy Division --- Shadowplay



Znate, nekad si mislim da je zbilja bolje glumiti vlastitu smrt kako bi vas drugi pustili na miru.
Najgore je što uopće ne znate što ste to tako neoprostivo napravili tim osobama da ste zaslužili to od njih.
Ali, možda sam ja loša osoba. Tko zna.

Ne želim o tome.

Želim se zahvaliti svima koji ste mi rekli da se ne opterećujem snovima. Zbilja, otad sam imala snova puno gadnijih i puno uznemirujućijih od onog opisanog u prošlom postu.

No ono što sam noćas sanjala me dotuklo. Uf!

Hihi =)
Sanjala sam da sam bila sa ljudima iz svoje škole na nekom kvazimaturalcu (podsjećalo je na naš maturalac, je li?) i zbilja ne znam gdje smo bili, ali taj grad je imao špicu onak ko što je ima Zagreb i sad vidim ja tamo Fernanda Torresa da sjedi i dođem ga pozdravit i pričam s njim kao da smo stari prijatelji i poznajemo se godinama! Tada me Nando počne zajebavat nešto u vezi Xabija, kak mi se on sviđa i bla bla bla, kad ono samo najednom s Nandove desne strane Xabi Alonso počne vikat nešto u stilu 'Što ja? Što mene spominjete?!'
I sad ja izvadim mobitel i kažem Nandu da nije baš situacija, al bil se ljutili njih dva da se ja slikam s njima :)
I Nando veli sve oke i sad se ja nekako uvalim između njih dvojice (dio sna kad sam bila apsolutno gotova i dio za kojim najviše žalim što se nikad neće ostvarit!), no nastaje problem, mobitel mi se raspadne na dva dijela pa tražim frendicu iz razreda da nas slika. I to sve dok mi Nandova kosa ulazi u oči, a ja istovremeno diram Xabija po nozi. I više se ne sjećam.

Molim vas, nemojte mislit da sam neka luđakinja, ali daj poglejte slike i vidite o kakvim se to frajerima radi! Dobro, Nando je sexy na neki zbilja čudan način i nije baš moj tip, ali Xabi je zbilja ono što ja smatram muškim savršenstvom, a njih dvojica odjednom zbilja nisu tako čudna kombinacija, ako je sudeći po doživljajima iz sna :)

Sanjala sam također da sam napisala jaaaako dugi post, ali se ne mogu sjetit o čemu je sve točno bio. Hmm, tko zna?

U Importanneu su vam starke na sniženju (290kn). Ako nekog zanima.

Bila sam u shoppingu, išao je dragi sa mnom =)
Zbilja mu se divim, jer sam ja veoma izbirljiv kupac, ne kupujem bilo što. Znate, mogu ja ugledati jako puno lijepe odjeće koja mi se sviđa, ali što mi to vrijedi ako ja to ne želim nosit?
Ali dobro, nakon nekoliko sati lutanja po Zg-u pronašla sam sve što sam tražila i obukla se od glave do pete. =)

Volim shoppingirat. Ali dobro, tko to ne voli? =)